Susret pod imenom The Future of Sustainable Finance at the G7 u Londonu se održao 15. veljače 2018. Panel poznatih stručnjaka na sastanku je pružio fascinantnu raspravu koja se dotakla mnogih područja spomenutih u detaljnom izvješću EU-ovog HLEG-a za održive financije (EU’s High-Level Expert Group on Sustainable Finance).
Izvješće ukazuje smjer kojim bi financijske institucije trebale krenuti kako bi financijsko tržište doživjelo svoj uspjeh. Mnogi govornici sa spomenutog susreta su na tu temu iznijeli svoje misli i ideje, a kroz neke ćemo i proći u ovome članku.
Michael Sheren predlaže da je način kojim bi pokrenuli promjenu dokazivanje veze između ESG-a i rizika. Jedan od izazova u nadolazećim godinama je uvjeriti bankare i investitore da usmjeravaju kapital prema “zelenim projektima.” Srećom, sada ima mnogo dokaza koji pomažu ovom procesu te jednostavno samo trebamo staviti dobar slučaj na njima prepoznatljivom jeziku.
Postoje i neki ohrabrujući znakovi. Bank of America preporučuje ulaganje u dionice s dobrom izvedbom ESG-a, budući da je manje vjerojatno da će one bankrotirati. Ostale financijske institucije slijede sličan trend: Hermès, Aviva, AXA i Norges Bank su sve usmjerene su prema dugoročnim ESG portfeljima.
Pitanja održivosti sada su prioritet
Arlene McCarthy nas je na trenutak vratila u 2008. godinu. Prioritet je tada bio jasan, ona govori – popraviti financijski sustav. EU je trebala osigurati financijsku stabilnost, povratiti vjerodostojnost i povjerenje Europljana. U ovoj fazi je održivost bila sekundarna motivacija. Međutim, sada je stanje vrlo drugačije. McCarthy je izjavila da je EU osjetila da je došlo vrijeme da predstavi jasnu direktivu – vrijeme je za djelovanje.
Djelo HLEG-a svjedoči o tome. Izvješće daje jasne operativne smjernice za inicijative održivog financiranja, kao što su: ažuriranje objavljivanja radi mogućnosti održivosti i rizika učinile transparentnima; omogućavanje malim investitorima ulaganje u održive financijske mogućnosti itd.
Veza između mogućnosti i rizika bila je jasno istaknuta. Vizija prikazana u ovom izvješću nedvojbeno je drugačija od one u prošlom desetljeću. Preporuke HLEG-a nisu samo dio alata za bolje upravljanje financijskim rizikom, već guraju i načelo da su odgovornost i fiducijarna dužnost financijskih sudionika (investitora i vlasti) šire nego što se smatra te da uključuju i ekonomske i ESG elemente.
Stvaranje zelene taksonomije EU-a kako bi se definirali proizvodi koji su “zeleni” te uvođenje “zelenog poticajnog faktora” (praktični primjer provedbe politike odnosa ESG-a i rizika) konkretni su koraci u tom smjeru. HLEG preporučuje usklađivanje zakonodavstva EU-a (uključujući i NFR direktivu) s ciljevima održivog razvoja, TCFD-om i francuskim člankom 173.
Sir Roger Gifford je s pravom zaključio da se zelene financije zapravo bave smanjenjem rizika, profitabilnošću i dodijeljenim financijama. Načela zelenih (ili radije održivih) financija potiču pozajmljivanje na temelju projekata. To ga čini manje riskantnim – svrha novca je jasna.
Ovaj smjer djelovanja zahtijeva dublju definiciju materijalnosti – onu koja osigurava jaču vezu između problema i financijskih posljedica. U tom smislu HLEG preporučuje da EU slijedi isti primjer kao SASB (Sustainability Accounting Standards Board) u SAD-u.
Autor: Donato Calace / Datamaran
Izvor: SociSDG.com