SDG12: Cilj održivog razvoja 12: Odgovorna potrošnja i proizvodnja

Održivi rast i razvoj zahtijevaju smanjenje korištenja neobnovljivih prirodnih resursa i otrovnih materijala, kao i smanjenje otpada i onečišćujućih tvari, tijekom cijelog procesa proizvodnje i potrošnje. Cilj 12 potiče održiviju potrošnju i načine proizvodnje kroz različite mjere, uključujući specifične politike i međunarodne sporazume o upravljanju materijalima toksičnim za okoliš. Održiva proizvodnja koristi manje resursa za istu vrijednost ekonomske proizvodnje, a održiva potrošnja smanjuje potrebu za prekomjernom potrošnjom resursa. Međutim, tijekom prvog desetljeća ovog stoljeća ekološki otisak na globalnoj razini se povećao, kao i količina materijala koja se koristi u proizvodnim procesima.

S rastom industrijalizacije raste i upotreba sirovina: 2010. ekološki otisak po jedinici BDP-a (količina korištenih  primarnih materijala) razvijenih zemalja iznosio je 23,6 kilograma po  jedinici BDP-a, u usporedbi s 14,5 kilograma po jedinici BDP-a u zemljama u razvoju. Iste godine domaća potrošnja materijala po glavi stanovnika u razvijenim zemljama bila je72 posto veća nego u zemljama u razvoju.

Ekološki otisak čovječanstva povećan je s 48,5 milijardi tona u 2000. na 69,3 milijardi tona u 2010. Ekološki otisak po glavi stanovnika povećao se s 8 tona po osobi na 10 tona u istom razdoblju. 2010. Australija i Novi Zeland imali su najveći ekološki otisak po glavi stanovnika (35 tona po osobi), a slijede ih Europa i Sjeverna Amerika (20 tona po osobi). Subsaharska Afrika imala je najniži otisak (2,5 tone po osobi)

Upravo zato održiva potrošnja i proizvodnja imaju za cilj "s manje raditi više i bolje", povećanje blagostanja iz ekonomskih aktivnosti smanjenjem upotrebe resursa, degradacije i onečišćenja uz povećanje kvalitete života. To uključuje različite dionike, među ostalima predstavnike poslovne zajednice, potrošače, donositelje odluka, istraživače, znanstvenike, medije i agencije za razvojnu suradnju.

Održiva potrošnja i proizvodnja također zahtijevaju sustavni pristup i suradnju između aktera koji djeluju u lancu opskrbe, od proizvođača do krajnjeg potrošača. To uključuje angažiranje potrošača kroz podizanje svijesti i obrazovanje o održivoj potrošnji i načinu života. Potrošačima treba pružiti odgovarajuće informacije putem standarda i oznaka.

Podciljevi definiraju, između ostalog, namjeru postizanja održivog upravljanja i učinkovitog korištenja prirodnih resursa od kraja 2030.; bacanje hrane po glavi stanovnika smanjiti barem za polovicu na razini maloprodaje i potrošača te smanjiti gubitke u hrani u proizvodnji i lancima opskrbe. Neki od podciljeva se odnose na održivo gospodarenje otpadom, uključujući ispravno upravljanje kemikalijama i svim oblicima otpada tijekom čitavog njihovog životnog ciklusa, značajno smanjiti ispuštanja u zrak, vodu i tlo, kako bi se što više umanjili negativni utjecaji na zdravlje ljudi i okoliš te bitno smanjiti stvaranje otpada povećanim udjelom prerade i ponovne upotrebe.

ODRŽIVA PROIZVODNJA I POTROŠNJA U BROJKAMA:

  • Svake godine otprilike trećina proizvedene hrane - ekvivalent 1,3 milijarde tona u vrijednosti od oko milijardu dolara - završava u smeću potrošača i trgovaca, ili se pokvari zbog neadekvatnih uvjeta berbe i transporta
  • Ako bi se ljudi širom svijeta prebacili na energetski učinkovite žarulje, uštedili bismo 120 milijardi dolara godišnje
  • Ako bi stanovništvo svijeta dosegne 9,6 milijardi do 2050. godine, trebat će nam tri planeta da bismo osigurali prirodne resurse potrebne za održavanje trenutnih životnih stilova

VODA

  • Manje od 3 posto svjetskih zaliha vode čini pitka voda, od čega se 2,5 posto nalazi u obliku leda na Antarktici, Arktiku i u ledenjacima. Čovječanstvo se stoga mora osloniti na 0,5 posto za vlastite potrebe pitke vode i njegova ekosustava
  • Čovjek zagađuje vodu brže nego priroda može reciklirati i pročistiti vodu u rijekama i jezerima
  • Više od milijardu ljudi još uvijek nema pristup pitkoj vodi
  • Rasipanje i pretjerana upotreba vode doprinosi pritiscima na vodu
  • Voda je besplatna, ali je infrastruktura potrebna za njenu distribuciju skupa

ENERGIJA

  • Unatoč tehnološkom napretku koji je doveo do štednje energije i veće energetske učinkovitosti, potrošnja energije u zemljama OECD-a nastavit će rasti još 35 posto do 2020. godine. Potrošnja energije u trgovini i stambenoj izgradnji je drugo p najbrže rastuće područje globalne potrošnje energije nakon transporta.
  • 2002. godine zalihe motornih vozila u zemljama OECD-a bile su 550 milijuna vozila (75 posto osobnih automobila). Do 2020. godine očekuje se povećanje vlasničkog udjela od 32%. U istom razdoblju se očekuje povećanje broja prijeđenih kilometara motornih vozila za 40 posto, kao i trostruko povećanje svjetske zračne plovidbe.
  • Kućanstva troše 29 posto globalne energije odnosno 21 posto emisija CO2.
  • Jedna petina svjetske potrošnje energije u 2013. godini bila je iz obnovljivih izvora energije.

 

Izvori:

UNDP: Cilj 12: Odgovorna potrošnja i proizvodnja

UN Environment: Goal 12: Sustainable consumption and production

Sustainable development knowledge platform: SDG 12

Think.Eat.Save. Reduce your foodprint.